Dobriša Cesarić: Pjesme

DOBRIŠA CESARIĆ:PJESME

Bilješke o piscu:
Dobriša Cesarić rodio se 10. 1. 1902. godine u Slavonskoj Požegi,
a umro 18. 12. 1980. godine u Zagrebu. Studirao je na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu. Pisao je lirske pjesme i pjesme u prozi.
Napisao je zbirke pjesama: Lirika, Osvjetljeni put, Goli časovi,
Spasena svjetla, Izabrani stihovi, Knjiga prepjeva, Proljeće koje nije moje,
Izabrane pjesme, Slap, Voćka poslije kiše i Pjesme.
Dobriša Cesarić je jedan od naših najvećih pjesnika.



Mrtvac
Skupina poluglasnih ljudi
Kraj odra stoji. Titra plam
Visoko rabuktalih svijeća,
Al u tom skupu on je sam.

Na prozorima sunce sja.
Treperi. Ali nema moći
Da baci ma i jedan trak
U tamu beskrajne mu noći.

Govor i jecanje i plač
Tišina su njegovom uhu
Životu uzet, on tek šuti,
Tajanstven u svom crnom ruhu.

Oko njega mirišu ruže.
On leži smiren, kao svet.
Ne osjeća ih. Njihov miris
Ne dopire u njegov svijet.

O pjesmi:
- Tema: Život poslije smrti
- Motivi: Pogreb, tišina, ništavilo
- Rima: Paralelna
Ritam: Usporen
Pjesničke figure:
– epiteti („visoko razbuktale svijeće“)
– metafore („govor i jecanje i plač tišina su njegovom uhu“)

Dojam o pjesmi:
Ova pjesma mi se sviđa, iako je tužna. U meni je pobudila osjećaj tuge.
Navela me je na razmišljanje o životu poslije smrti.



SLAP
Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem žnači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.

Dojam o pjesmi:
Lirika Dobriše Cesarić je jednostavna, čista i jasna, snažna, duboko
misona i ljudski topla. Iz nje sja vječita svjetlost i nada u ljudsku dobrotu.
Cesarićeva je poezija duboko osjećajna i humana, govori čovjeku i o
čovjeku, a Cesarićevi dožljivaji prirode su čisti i snažni. Pjesnički izraz je
bogato izražajan i prirodan. Pjesnik ima osjećaja za socijalne teme, bijedu
i nepravdu. Zaokupljen je pitanjem smisla života, vezom čovjeka i prirode.
S malo riječi pjesnik oživljuje slike iz prirode i grada ili izražava najdublja
osjećanja.

Sadržajna analiza:
Pjesnik je uzeo motiv slapa da dočara trajanje života, postavi pitanje što u
njem znači pojedini čovjek i pokuša na njega odgovoriti. Motiv slapa i kapi
u pjesmi imaju preneseno značenje – slap predstavlja život, čovječanstvo,
zajednicu, a kap pojedinca.

Stilska i strukturalna analiza:
Pjesnik se služi akustičkom slikom i ritmom riječi “Teče i teče, teče jedan
slap” da izreče misao kako život traje i traje (ponavljanje glagola “teče”).
Vizualna slika “Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dršće u hiljadu
šara” kazuje nam da kao što kapi u slapu zajedno stvaraju igru svjetla i
boja, tako i pojedinci doprinose svojim djelima boljem i ljepšem životu.
Pjesnik postavlja pitanje “Što u njem znači moja mala kap?” – Što znači
jedan čovjek? Epitet uz imenicu kap (“moja mala kap”) kazuje da jedan
čovjek sam za sebe ne znači puno. I daje odgovor “Taj san u slapu da bi
mogo sjati i moja kaplja ga pomaže tkati.” – Svaki pojedinac daje neki
svoj doprinos zajednici.

Pjesma se sastoji od 3 kitice. Kitice imaju po 2 strofe sa 10 slogova. Rima
pjesme je parna. Pomoću običnih, jednostavnih riječi pjesnik postiže
skald, ljepotu i misaonost pjesme.



TIHO, O TIHO GOVORI MI JESEN
Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada snježi, spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama.

Dojam o pjesmi:
Pjesma je nježna i osjećajna, pomalo sjetna, ali ne i tužna, iako pjeva o
jeseni i zimi. Bez puno pjesničkih ukrasa, s pjesmom od samo pet stihova,
pjesnik postiže pravi jesensko – zimski ugođaj.
Sadržajna analiza:
Ovo je pjesma tišine, smirenja i jesenskog – zimskog ugođaja.

Stilska i strukturalna analiza:
Jesen ima svoje zvukove “šuštanje lišća” i “šapat kiše”. Pjesnik osluškuje
te zvukove i dočarava nam ih korištenjem onomatopeje. Zatim sve utihne,
smiruje se i spušta se tama. Samo se pahuljice bijele i donose s neba mir i
tišinu. Najjednostavnijim riječima pjesnik postiže vizualnu i akustičnu sliku
zime “I kada snježi, a spušta se tama, U pahuljama tišina je sama.”
Prvi stih se ne rimuje s ostalima – najvljuje kako to jesen “govori”.
Ostali stihovi imaju parnu



Oblak
Mjesto radnje: Nebo
Vrijeme radnje: Predvečerje – “U predvečerje, izneneda…”
Tema: Oblak
Rima: Iznenada – grada
Likovi: Oblak, vjetar

Kratki sadržaj:
U ovoj pjesmi opisuje se jedno predvečerje kada se na nebu pojavio
oblak. Vjetar sa visine ga je njihao, s njime se igrao. Tako jako se okretao
po zraku da su ljudi čak gledali njegovu lijepu igru na nebu. Tako dugo se
igrao dok ga jednom vjetar nije samo raznio.

Naljepša kitica:
“I plovio je sve to više,
Ko da se kani dić do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.“

Ta mi je kitica najjepša zato što je najljepše opisano kako se vjetar igra sa
oblakom i kako ga na kraju raznese.



Mrvta luka
Mjesto radnje: Luka – ”… ima jedna mrtva luka…”
Vrijeme radnje: Jutro
Tema: Mrtvi brodovi koji se boje plovidbe
Rima: brodi – vodi
boje – stoje
sreću – meću
Likovi: Brodovi, ćuk

Najljepša kitica:
“I tako u snovima gledaju sreću,
A plovit se boje.
Na jarbole šarene zastave meću
I – stoje.“



Prazan život
Mjesto radnje: Ulica
Tema: Život
Rima: licima – vidicima
presiti – desiti
dolaze – prolaze
mukama – rukama
Likovi: Netko tko ima težak život i želi nekamo pobjeći

Kratki sadržaj:
U ovoj pjesmici je pisac opisao težak život ljudi koji žele nekamo pobjeći,
oni čekaju neko čudo a to čudo im ne želi doći.

Najljepša kitica:
“O, mi smo toga presiti.
Pobjeći, pobjeć nekamo!
Mi čudo čekamo,
A neće nam se desiti.“



Voćka poslije kiše
Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I bliješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.

Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet kao prvo,
Obično, jadno, malo drvo.

Ovo je kratka lirska pejzažna pjesma. Rima je parna.
Tema pjesme je ponovno rađanje, bilo voćke bilo nekog drugog živog bića.

U spomen Sergeju Jesenjinu
Između ljudi što pjevaju život
I grabe užitke iz noći i vina,
Ima ih koji padajuć rastu,
Padajuć rastu kao lavina.

Njihova duša gasne i gasne,
Da sto puta jače u pjesmama sine,
A njihov put je čist i bijel
Kao snježni put lavine.

Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je abcb.
U pjesmi se pojavljuju poredbe (Padajući rastu kao lavina;
A njihov put je čist i bijel Kao sniježni put lavine).
Tema pjesme je život pjesnika Sergeja Jesenjina koji je u potpunosti
žrtvovao svoj život i svoje zdravlje, zato što je to bio njegov način
dolaženja do inspiracije.



Shelley
Kadikad, u kasni sat,
Tajanstven dar mi bude dat,
I slušam šumne razgovore
Sa vjetrom što ih vodi more.

Na vrućem čelu u taj mah
Osjetim cijelog svijeta dah.
Trepere zvijezde u visini,
I njihov sjas me sretnim čini.

Prolazi noć. Ja lutam sam.
O, kom da ovaj zanos dam?
Ja živim njime, u njem bdim.
Da plačem? Pišem? Što ću s njim?

Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je parna.
U pjesmi se pojavljuju metafore (Tajanstven dar mi bude dat – pjesnik
dobiva inspiraciju; I slušam šumne razgovore Sa vjetrom što ih vodi
more. – Pjesnik čuje neke čudne šumove koji ga podsjećaju na razgovor
likova u nekoj njegovoj pjesmi; O, kome da ovaj zanos dam? – pjesnik
ne zna u koju bi pjesmu pretočio inspiraciju).
Tema ove pjesme je inspiracija koja je piscu došla u kasne noćne sate.



Predjesenji dan
Već nema sunce starog žara,
Al dan je nasmješen i vedar.
Bez Posla i ne vičuć više
Posljednji prođe sladoledar.

Tumara bijeli čovjek ljeta
Po gradu, nevesela lica.
Kadikad padne žuti list
Pred kotač njegovih kolica.

To javlja jesen, da je tu,
I zemlja čeka prvu kišu,
A kestenjari -ti uglari-
Prašinu ljeta s peći brišu.

Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je abcb. U pjesmi se pojavljuje
personifikacija (Al dan je nasmiješen i vedar; To javlja jesen, da je tu).
Tema pjesme je preobrazba iz ljeta u jesen i zimu.