Bilješke o piscu
Carlo Goldoni (Venecija, 25. veljače 1707. - Pariz, 6. veljače 1793.),
talijanski komediograf i reformator komedije. Rodio se u Mlecima u
imućnoj obitelji liječnika Giulija,rodom iz Modene i Mlečanke Margherite
Savioni. Nisu ga privlačili izgledi da krene očevim stopama. Iako
nikada nije upoznao djeda Carla, zarana je pokazao da je od njega
naslijedio stravstvenu zaokupljenost kazalištem i druželjubivu narav.
Školovao se u Perugi, na dominikanskome učilištu u Riminiju, odakle je
pobjegao sa družinom putujućih glumaca. Na kraju je diplomirao na
Sveučilištu u Padovi. Idućih godina je pisao komične međuigre,
tragikomedije i libreta za melodrame, ali i prve sastavke što najavljuju
zrelo stvaralačko razdoblje, između 1748. i 1762. godine. Konzervativni
protivnici kazališne reformacije i ćudljivosti publike naveli su ga
1762. da se od Mletaka oprosti komedijom Jedna od zadnjih pokladnih
večeri i pođe u Pariz raditi kao pisac predložaka za Comedie Italienne,
kazalište koje je i dalje njegovalo talijansku komediju dell'arte, gdje
je Goldoni nastavio ulagati reformatorske napore da pisanim tekstom
unaprijedi kazališni izraz. Prije smrti na francuskome je sastavio
Memoare, zapise o uspomenama na svoj raznoliki, kazalištu posvećeni
život. Umro je u oskudici početkom veljače 1793.
Komedije mu se ističu majstorskim dijalogom, u kojem se često služi i
venecijanskim dijalektom. Komedije: Kavana (1750.), Gostioničarka
Mirandolina (1753.), Grubijani (1760.), Ribarske svađe (1762.), i dr.
Ukratko
Glavni lik komedije je mlada, vesela i koketna gostioničarka, koja se
zabavlja zavodeći goste svoga konačišta, izbjegavajući njihove bračne
ponude, ukratko, "vrteći ih oko prsta". U nju su zaljubljena dva njezina
gosta, Markiz od Forlipopolija i Grof od Albafiorite, dok je treći
gost, Vitez od Ripafratte, okorjeli ženomrzac. Uz obilje humora i
smiješnih zgoda i nesporazuma, koje potiču što ljubavne spletke, što
sveprisutna uloga novca i odnos plemstva i običnog puka, Mirandolina
zbog "osvete" laskanjem i prijetvorom zavodi upravo Viteza, da bi se na
kraju ipak udala za čovjeka svoga, pučkog staleža. Svi predstavljeni
likovi stvarni su i životni predstavnici različitih klasa. Tako markiz i
grof ismijavaju dva tipična ekstrema talijanskog društva toga doba:
osiromašene plemiće bez novčića, prisiljene prodavati svoje titule, te
novoobogaćene buržuje i trgovce koji plemstvo i društveni ugled stiču
novcem. Prijetvorne glumice Dejanira i Hortenzija humoristični su
"obračun" Goldonijev s izvještačenom komedijom dell'arte.
Mjesto radnje
Italija 60- ih godina prošloga stoljeća kad ljudima ništa ne manjka,
život je lijep. U svratištu koje vodi Mirandolina, svim muškarcima
poželjna gostioničarka, odvijaju se različite priče. Ipak svi gosti,
uključujući dobrostojećeg grofa i markiza, pokušavaju osvojiti
Mirandolinu. Ona pak, »ne pada« samo tako na šarm, darove i pusta
obećanja udvarača, a za oko joj zapinje tek jedan gost, vitez, poznat
kao mrzitelj žena. Neosvojiva gostioničarka cijelo se vrijeme lukavo
poigrava sa svojim proscima te do samoga kraja krije kome će pripasti
njezino srce...
Tema
Zaluđenosti ženom oko koje se "sve vrti", a koja sama "vrti" odnosno
usmjerava radnju, prisutna je u mnogim umjetničkim djelima, a
Goldonijeva Gostioničarka naročito prikazuje kako se - u jednoj tako
svakodnevnoj stvari kao što je osvajanje partnerice - ne razlikuju ljudi
naizgled vrlo različitih karaktera, a posebice društvenih pozicija,
ugleda, moći i statusa. Pojačano je to smještanjem radnje na pozornicu
koja dočarava modernu i poletnu Italiju gdje se susreću pojedinci iz
različitih društvenih slojeva, a brzim, ponekad i bizarnim dijalozima
dobiva se na realističnosti i duhovitosti. Upravo tako, kao dinamičnu i
duhovitu predstavu na veseloj šarenoj pozornici, a bez puno dubljih
značenjskih slojeva i poruka, doživljava se i najnovije uprizorenje
slavne komedije.
Književni rod i vrsta djela
drama; komedija
Analiza jezika i stila
- epiteti: vaš novac, kupljenoj grofoviji, trideset bijednih novčića, dobrim okom
- usporedba: kao dobri prijatelji, kao nagradi za pažnje
- metafora: Čini mi se da ga gostioničarka gleda prilično dobrim okom.
Sadržaj
1. čin
Markiz i grof žustro se svađaju oko Mirandoline. I jedan i drugi, baš
kao i svaki muškarac koji uđe u njezinu gostionicu, zaljubljeni su u
nju. Grof tvrdi da može pridobiti njezinu ljubav novcem, dok je markiz
(koji nema novaca) uvjeren kako Mirandolini treba upravo njegova
zaštita, a ne novac i darovi. No u toj se cijeloj priči u gostionici
pojavljuje i vitez koji mrzi sve žene, pa tako i Mirandolinu. U početku
Mirandolina nije reagirala, no to joj se uskoro počelo gaditi pa je
odlučila nešto poduzeti kako bi smekšala kameno srce viteza. Nakon nekog
se vremena vitezu počela sviđati Mirandolina, no nije to htio nikome
priznati. U međuvremenu u gostionicu dolaze dvije glumice koje
pokušavaju glumiti plemkinje i nekakve grofice, no čini se da nisu
nikoga zavarale.
Za to se vrijeme grof i markiz natječu koji će Mirandolini dati veći i
ljepši dar.
Unatoč svom šarmu koji je uložio, umjesto kod markiza, dvije mlade
glumice odlaze na objed u grofovu sobu, i zbog toga je markiz vrlo
ljutit i traži nekakvu zadovoljštinu. Mirandolina govori za sebe:
Moram ga zavesti... Tko pobjegne, ne mora se bojati da će ga pobijediti,
ali tko zastane, tko sluša i u tome uživa, prije ili kasnije i unatoč
svojoj samovolji mora pasti! E, tako će i moj vitez pasti... Hoće.
2. čin
Vitez, koji je preko noći zavolio žene, misli da je Mirandolina iskrena
prema njemu, no vara se. Uz vino i fine objede koje mu Mirandolina nudi,
vitez postaje sve nemoćniji. ''Plemkinje'' (glumice) otkrivaju grofu
svoj pravi identitet. Vidjevši da vitez želi pobjeći, Mirandolina odluči
pasti u nesvijest i tako ga još više zabludi i nagovori da ostane s
njom.
Draga Mirandolino! Vi ste prva žena na ovom svijetu s kojom sam imo strpljenja biti u društvu i pri tome sam iskreno uživao!
3. čin
Vitez priznaje Mirandolini da ju neizmjerno voli. Markiz u međuvremenu
daje Dejaniri zlatnu bočicu koju je grof, tj. vitez dao Mirandolini.
Grof i markiz žele se osvetiti Mirandolini jer im nije uzvratila ljubav.
Grof i vitez skoro se poubijaše, no Mirandolina ih, na svoju i njihovu
sreću, rastavi. Ljutiti vitez proklinje Mirandolinu i odlazi iz
gostionice zauvijek. Mirandolina je tužna zbog toga, ali ubrzo prijeđe
preko toga. Na samom kraju priče, Mirandolina zamoli grofa i markiza da
također odu iz gostionice. Po želji njezina oca, ali i njezina srca,
Mirandolina se odluči udati za svog pomoćnika Fabrizia. A vitez joj je
rekao:
Bježim od tvojega pogleda! Proklinjem tvoju lasku, tvoje suze, tvoje
varke! Od tebe sam doznao kakvu zlobnu moć nad nama ima tvoj spol, i od
tebe sam na vlastitoj koži naučio kako čovjeku nije dovoljno, ne,
prezirati ga da bi pobijedio, nego mu pred njim valja bježati!
Likovi
Mirandolina - gostioničarka
Vitez od Ripafratte - uopće nije očaran Mirandolinom i ne shvaća
zašto svi lude za njom; govori kako je stvarno grozno što žena može
posvađati i rastaviti prijatelje; Mirandolina u početku uopće nije
ostavila nikakav dojam na njega.
Markiz od Forlipopolija - vrlo umišljen čovjek; svađa se sa
grofom oko toga kojeg od njih Mirandolina više voli, kojeg trebaju ljudi
više poštovati i raspravljaju o novcu; govori kako Mirandolini treba
njegova zaštita, a ne novac.
Grof od Albafiorite - nešto ''prizemljeniji'' čovjek; govori kako
Mirandolini nije potrebna nikakva zaštita, već novac da može održavati
gostionicu.
Ortensia i Dejanira - glumice
Fabrizio - sobar u gostionici
Vitezov sluga i grofov sluga
Dojam o djelu
Djelo je zanimljivo jer prevladava humor. Mirandolina je snalažljiva
ženai uz pomoć svojih sposobnosti uspijeva pokoriti muškarca koji nikad
nije volio žene, te na kraju on postaje strastveni zaljubljenik u njih.