petak, 18. prosinca 2009.

Hrvoje Hitrec: Smogovci

Hrvoje Hitrec: Smogovci

Bilješke o piscu:
Hrvoje Hitrec je suvremeni hrvatski pisac, rođen je u Zagrebu, 1943. godine.Diplomirao je komparativnu književnost na Fakultetu u Zagrebu. Radio je za Radio Zagreb i za Sportske novosti.Najveći uspjeh je postigao romanom «Pustinjakov pupak».Nakon Smogovaca (1976) pojavljuju se Priča o Osmanu.

Bilješke tijekom čitanja:
Ne sviđa mi se što je Pero postao fantom (str:34). Kazna mu je bila primjerena (str:39) . Sviđa mi se Mazalov postupak isisavanja otrova (str:83).

Doživljaj djela:
Djelo mi se jako sviđa jer puno raznih i humorističnih događaja. Pogotovo mi se sviđa što je pisano na zagrebačkom slengu.

Najljepši ulomak:
A. Mazalo, u kojem se probudi stari duh Vragecovih, koji su se oduvijek vrlo samostalno snalazili u svakoj situaciji, izvadi svoj lovački nož, kresne upaljač i osmudi čelični vršak, pa odlučnom kretnjom okrene djevojku ne trbuh, podigne joj suknju, raspara gačiće i kratkim trzajem načini mali zarez, a onda zarije zube u ranu.Odabrao sam ovaj ulomak zato što iz njega možemo vidjeti da je Mazalo snalažljiv i da će učiniti sve za svoju djevojku.

Tema djela:
Tema djela su razni događaji obitelji Vragec i Nosonjine obitelji.

Kratak sadržaj:
Jednog jutra Nosonja se probudio i probudio je svoga sina Dadu. Doručkovali su i krenuli u školu. Školska vrata su se zatvarala pet minuta do osam. Dado i još neki učenici su zakasnili, ali tu je bio Nosonja koji je spasio đake od kašnjenja. Dado je živio u Neboderu, a ispod Nebodera je bio Naselak. U Naselku je živjela obitelj Vragec. Bila je to mnogočlana obitelj. Mama im je radila u Njemačkoj, a tata im je umro. Glava obitelji je bio najstariji sin Dragec. Tu su još bili Pero, Cobra, Mazalo, Štefek, Buco i mala Maja. Pero je bio nogometaš. Čak je igrao za Dinamo. Zbog nekog duga je morao krasti torbice, ali ga je mali Buco razotkrio pa je za kaznu morao sam izgraditi cijelu kuću. Mazalo je išao u 8b razred. Rođen je sa slikarskim darom. Imao je djevojku po imenu Dunja. Njezin tata je bio policajac. Kad su bili na malom maturalcu Dunju je ugrizla zmija za stražnjicu. Mazalo je morao isisati sav otrov i to je uspješno obavio. Također je pomogao profesoru Fabijanu da osvoji srce jedne Engleskinje nacrtavši uvalu. Cobra je bio problematičan. Bio je ludi znanstvenik. Htio je poletjeti pa si je napravio krila i bacio se sa zgrade. U jednom trenu je letio, ali je ipak pao na rastegnutu mrežu koju je postavio Dragec. Jednom prilikom je čak završio u Beču. Htio je otići mami u posjet u Frankfurt. Prošvercao se u krivi autobus i završio u Beču. Nosonja je bio umjetnik. Njegov crtić «Čavao» se prikazivao na svjetskom festivalu filma. U prikazivanju je bilo poteškoća, ali je osvojio drugo mjesto. Kad su Vragecovi završili s gradnjom kuće i spremali su se useliti, netko im je pozvao građevinsku inspekciju jer nisu imali građevinsku dozvolu. Trebali su im rušiti novo izgrađenu kuću. Vrageci nisu znali što će učiniti, ali postojala je «rupa» u zakonu koja kaže da se kuća ne smije rušiti ako u njoj živi trudnica. Vrageci nisu znali kako im to može pomoći, ali Dragec je imao rešenje. Dragec je imao ženu koja je bila u drugom stanju i ime joj je bilo Sonja. Nitko nije znao da Dragec ima ženu i još da je trudna. Kuća Vragecovih je bila spašena.

Mjesto radnje:
Mjesto radnje je Naselak, kvart u Zagrebu
«Preko puta škole je bio Naselak, a u Naselku sve kuće male…»
Vrijeme radnje: Vrijeme radnje je izgradnja sljemenskog tornja
«Vidio je da novi toranj na Sljemenu izvrsno napreduje»

Glavni likovi:
Dragec, Pero, Cobra, Mazalo, Štefek, Buco, Dunja, Dado, Nosonja

Sporedni likovi:
Maja, žandar, Papirus, mama Vragec

Sociološka karakterizacija:

Nosonja ima ženu i jednog sina Dadu. Iz srednjeg su staleža. Obrazovan
je, a zanimanje mu je crtač crtića. Dobio je i nagradu za svoj rad.

Govorna karakterizacija:
Govorio je zagrebačkim slengom, a to zvuči jako smiješno.

Unutarnja karakterizacija :
Bio je jako dobra i humoristična osoba. Volio se hvaliti samim sobom

Vanjska karakterizacija :
Pristojno se oblačio. Na licu mu je dominirao veliki nos po kojemu je i dobio nadimak Nosonja.

Zaključak o liku:
Meni se Nosonja kao lik jako sviđa. Simpatičan je i duhovit.
Poanta: U životu je najvažnija obitelj i uvijek moraš biti u dobrim odnosima s njom.

Charles Dickens: Oliver Twist

Charles Dickens: Oliver Twist

O PISCU:
Najpoznatiji ensleski romanopisac viktorijanskog razdoblja Charles Dickens rođen je 1812. godine u Portsmouthu u obitelji siromašnog činovnika. Kad je imao dvanaest godina otac mu je zbog dugova završio u zatvoru pa se Dickens zaposlio u tvornici. Iskustvo iz tog razdoblja oživit će u nizu romana. Slavan postaje 1836. godine kada počinju izlaziti «Posmrtni spisi Pickwickova kluba». Dvije godine kasnije, također u serijalu, počeo je izlaziti «Oliver Twist», najpoznatiji Dickensov roman u kojem je autor kroz priču o nedaćama siročeta Olivera pokušao upozoriti na društvene probleme ondašnjeg društva. Uslijedili su mnogi romani, od kojih su najpoznatiji «Život i doživljaji Nicholasa Nicklebyja», «David Copperfield», «Priča o dva grada», «Velika očekivanja», «Sumorna kuća»… Dickend je često putovao po Engleskoj i SAD-u, organizirajući književne večeri na kojima je čitao ulomke iz svojih romana. Umro je od srčanog udara 1870. godine.

SADRŽAJ:
Oliver Twist rodio se u ubožnici u gradu blizu Londona. Život ga nije mazio. Tukli su ga i izgladnjivali. Bio je šegrt jednom pogrebniku odakle je pobjegao u London, gdje je mislio da će započeti bolji život. U Londonu se spetljao s lopovima među kojima su glavni bili Fagin i Sikes. Olivera su uhitili zbog krađe koju nije počinio, a od zatvora ga je spasio gospodin Brownlow. Kada ga je jednog dana gosp. Brownlow poslao platiti knjige uhvatila ga je Nancy i vratila Faginu koji ga je dao Sikesu. Sikes se njime poslužio za provalu kuće Maylievih. Bili su uhvaćeni na djelu i dani u potjeru u kojoj je Oliver ranjen. Spasili su ga sami Rose Maylie i gđa. Maylie. Oliver im je ispričao svoju priču i oni su mu obećali pomoći, što i jesu. Pomoću Nancy ušli su u trag Oliverovom polubratu Monksu. Nažalost, Sikes i Fagin su otkrili da im je Nancy pomogla, pa ju je Sikes ubio. Rose je pronašla gosp. Brownlowa te su ujedinili svoje snage u otkrivanju porijekla Oliverovih roditelja i njegove prošlosti. Otkrili su da je Oliverov otac bio Brownlowov najbolji prijatelj koji je umro prije dvanaest godina, a Oliverova majka koja je umrla pri porodu je bila Roseina sestra za koju Rose nije znala. Oliver je bio sretan jer je shvatio da mu je Rose teta. Svi oni koji su naudili Oliveru dobili su svoju kaznu: Fagin je osuđen na smrt, njegovi dječaci su pomrli, Sikes se slučajno objesio, gosp. i gđa. Bumble su maknuti sa svoje dužnosti i za nekoliko godina oni sami završili u ubožnici, a Monks je umro od bolesti u zatvoru. Rose se udala za Harryja Mayliea, a Oliver je nastavio živjeti s gosp. Brownlowom u domu punom ljubavi gdje je napokon bio sretan. Nitko mu više tu sreću nije mogao oduzeti.

TEMA I IDEJA:
Tema ovog djela je život Olivera Twista i svi njegovi problemi. Ideja ovog djela je:» Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada!»-ta se izreka odnosi na sve one koji su naudili Oliveru i na kraju završili mrtvi ili u zatvoru.

MJESTO I VRIJEME RADNJE:
Mjesto radnje je većinom London, a spominju se i neka druga okolna mjesta. Vrijeme radnje je 19. st., vrijeme bijede i siromaštva.

VRSTA DJELA:
Ovo djelo je pustolovni roman s elementima socijalnog..

Analiza glavnog lika:
Glavni lik u ovom djelu je Oliver Twist.
On je mio, pošten, odan i nikada ne bi nikome ništa napravio nažao.
«Napokon se ipak, malo-pomalo, počeo oporavljati i kadikad bi smogao toliko snage da u dvije-tri riječi izmiješane sa suzama iskaže duboku zahvalnost na dobroti dvjema dragim damama i žarku nadu da će im se moći valjda nekako odužiti kad ozdravi i ojača-da će im nečim moći pokazati svu ljubav i odanost koju osjeća prema njima, da će im nečim, ma koliko neznatnim, zasvjedočiti da njihova plemenitost i dobrota nisu bile uzaludne, da siroti dječak kojeg su svojim milosrđem izbavile od bijede, pa možda i smrti, želi od sveg srca da im služi dušom i tijelom.»
«-Siroto dijete-reče Rose dok se Oliver jednog dana uspinjao svim snagama izgovoriti riječi zahvalnosti što su mu navirale na blijede usne.»

SPOREDNI LIKOVI:
Sporedni likovi u ovom djelu su: Bet, Nancy, Dick, gosp. Bumble, gđa. Bumble, Sikes, Fagin, Lisac Prefriganac, Charles Bates, gosp. Brownlow, gđica. Rose, gđa. Maylie, Harry Maylie, Noah, Charlotte, gosp. Grimwig…

MIŠLJENJE O DJELU:
Ovo djelo mi se nije baš svidjelo. Bilo bi mi puno draže kad ne bi bilo toliko opisivanja i ponavljanja jedne te iste stvari. Tema romana mi se svidjela, također i Oliver. Kada bih morala ocijeniti ovaj roman dala bih mu ocjenu četiri zbog već gore navedenih razloga i zato što mislim da je Nancy mogla preživjeti i da Fagina nije trebalo osuditi na smrt.

Vladimir Nazor: Voda

Vladimir Nazor: Voda

Bilješke o piscu:
Vladimir Nazor rodio se 1876.g. u Postirama na otoku Braču, a umro u Zagrebu 1949.g. Ubraja se među najplodnije hrvatske pisce. Pisao je lirske i epske pjesme , pripovjetke, romane, putopise, i dnevnike. U prvim pjesničkim zbirkama sa zanosom pjeva o prirodi, zemlji i čovjeku radujući se ljepotama i vedrinama života, te vjerujući u moć i snagu slavenskog čovjeka. Cijelog života je vjerovao u pobjedu dobra nad zlim, a to životno uvjerenje potvrđuje djelima koja su nastala u antifašističkom ratu. To su“Pjesme partizanke” i dnevnik “S partizanima”. Poznata su mu djela “Medvjed Brundo”(epski spjev), “Pastir Loda” (roman), “Veli Jože” (pripovjetke), te zbirke lirike ; “Slovenske legende” i “Hrvatski Kraljevci”. Nazor je pisao i za djecu - pjesme, priče, igrokaze. Među pričama se ističu posebno “Bijeli jelen”, “Dupin”, “Min-Čan-Lin”, a igrokazi su mu “Crvenkapa”, “Pepeljuga” i “Pionir Grujo”.

Sadržaj:
Više od tri mjeseca nije padala kiša. Ljudi se boje za svoje vinograde i maslenike. Sve je bilo pusto, jedino na obali su ljudi dočekivali lađu koja im je trebala dovesti vodu. Tih dana je otac bio veoma zabrinut zbog Vladinog školovanja. U selu su zbog žeđi umrle dvije mazge. Tog istog dana su došle vijesti s kopna da lađa s vodom dolazi sutra u luku. Ljudi su iščekivali vodu , i žene su nosile prazna vedra na glavi. Odjednom se začu zvižduk broda koji je prevozio vodu. Ljudi su pili vodu i napajali svoje životinje. Od kapetana su tražili vodu da bi napunili svoje bunare. Kapetan je spojio cijevi iz lađeprema bunarima. U lađi je bila pump koja je dizala vodu. Kada su cijevi bile postavljene izgledale su kao dvije mrtve zmijurine. Svi seljaci su bili nestrpljivi čekajući da voda poteće cijevima. Nakon nekog vremena voda je potekla, a one dvije cijevi kao da su oživjele. Kada je Košće vidio vodu nožem je probio cijevi i počeo piti. Nije ga smetalo što su ga žene tukle i ogovarale. Kasnije neka žena uzme Košći nož iz ruke i učini isto što i on. Žene su britvicama, iglama za pletenje i vretenima bušile cijevi i pile vodu. Većina vode gubila se u zemlji. Uskoro je voda opet prestala teći i one dvije cijevi su izgledale kao mrtve zmije. U isto vrijeme na drugoj strani otoka spremalo se nevrijeme. Svi su potrčali da tamo dočekaju kišu. Kada je kiša pala svi su bili sretni, a bunari su se napunili vodom , vinogradi i maslenici ponovno su bili zeleni i sve je opet bilo u redu. Kada je Vlado ugledao oca odlučio je da neće otići u grad na školovanje nego da će ostati u selu i pomagati mu na zemlji, ali Vladin otac je rekao da mora otići u grad na školovanje da ne bi bio siromah i bjedan. Ocu je bilo žao što mu sin živi tim teškim životom kroz koji je i sam prošao, zato je nagovorio sina da ode u grad na školovanje kako bi mu život bio lakši i bolji od onoga koji bi imao, ako bi ostao s njim na selu.

Tema:
Preživljavanje suše

Glavna misao:
uvijek dijelimo s drugima jer će nam se to vratiti

Likovi:
Vlado,Košće,kapetan,Vladin otac,Vladina majka

Mjesto radnje:
Velo selo

Vrijeme radnje:
nekad davno

četvrtak, 17. prosinca 2009.

Mark Twain: Kraljević i prosjak

Mark Twain: Kraljević i prosjak

Bilješke o piscu:
Mark Twain rođen je u mjestu Floridi u saveznoj državi Missouri. Pravo ime mu je bilo Samuel Langhone Clemens, a najpoznatija djela su mu: Kraljević i prosjak, Doživljaji Toma Sawyera, Pustolovine Hucklebberyja Finna i Život na Missisipiju.

Kratki sadržaj:
Siromašan dječak Tom upoznaje kraljevića Edwarda.Kraljević je bio željan pustolovina i dječačke igre, a Tom je čeznuo za životom u obilju.Kako su bili jako slični,dječaci odluče nakratko zamijeniti uloge.Promijenili su odijela i Tom ostade na dvoru,a kraljević se uputi ulicama i predgrađima
Londona.Dvorski život bio je težak za Toma,a borba za opstanak i preživljavanje još teži za kraljevića.Uz veliku i nesebičnu pomoć prijatelja Hendona kraljević se vraća na dvor,a Tom ostaje živjeti s njim kao njegov štićenik.

Tema:
Doživljaji kraljevića i prosjaka u zamijenjenim ulogama.

Ideja:
Dobro pobjeđuje zlo

Mjesto radnje:
London

Vrijeme radnje:
16.stoljeće

Osobine likova:
Kraljević: hrabar, dobar i nadaren dječak koji ne podnosi nepravdu, htio je vidjeti kako je biti prosjak

Prosjak:
siromašan dječak iz Londona, snalažljiv i spretan, dobar, pametan

Moje mišljenje:
Knjiga je zanimljiva i uzbudljiva. Zato jer govori o plemenitosti jednoga dječaka koji je ponudio da i drugi dječak osjeti raskoš.

Oscar Wilde: Sretni kraljević

Oscar Wilde: sretni kraljević

Bilješke o piscu:
Oscar Wilde rođen je 1854. godine u Dublinu,a školovanje je završio u Oxfordu.Bio je glavni predstavnik engleskog larpurlartizma (umjetnost radi umjetnosti). Najpoznatija su mu djela:algorične bajke "Sretni kraljević" i "Mladi kralj", roman "Slika Doriana Graya" i drame "Saloma"(na francuskom jeziku) i "Idealan suprug".U najranijem razdoblju života pisao je poeziju,kojoj se vraća pred kraj života.Po izlazu iz zatvora napisao je svoju najbolju pjesmu "Baladu o tamnici u Readingu", uz "Sliku Doriana Graya", njegovo najbolje djelo.Oscar Wilde iznenada je umro 30. studenoga 1900. godine od upale mozga, u svojoj 47. godini. Pokopan je u Parizu.

Vrsta djela:
Bajka

Vrijeme radnje:
Jesen i prijelaz iz jeseni u zimu.

Tema:
Bajka o ljubavi,požrtvovnosti i osjećajnosti prema ljudskoj bijedi i siromaštvu,kao i o bezobzirnosti ljudi prema drugima i njihovim patnjama.

Pouka:
Treba biti obziran prema drugima,primjećivati tuđu nesreću i pomagati ljudima čineći dobra djela.

Analiza likova:
Sretni kraljević Kip koji stoji na visokom stupu.Svi mu se dive i uživaju u njegovoj ljepoti,no kraljević je vrlo nesretan.Za života kraljević je bio gotovo potpunoodvojen od svijeta izvan dvora, i cijeli je život proživio u sreći i blagostanju.Nakon smrti njegov su kip postavili tako da kraljević sada može vidjeti svu bijedu i siromaštvo grada.Kraljević nije bez osjećaja za druge i želi vidjeti patnju i siromaštvo građana.Njegova najsnažnija osobina je požrtvovnost i ljubav prema prijateljima.

Lastavić Mala ptica koja je upoznavši kraljevića odlučila ostati uz njega i činiti dobra djela.Krase ga požrtvovnost,ljubav i odanost prijatelju te izuzetna hrabrost i odlučnost u pomaganju siromašnima i uz najveću žrtvu.

Kratki sadržaj:
Na visokom stupu u gradu stajao je kip Sretnog kraljevića.Tijelo mu je bilo prekriveno listićima suhog zlata,oči su mu bila dva plava safira,a na dršci njegova mača stajao je veliki crveni rubin. Svi su mu se divili.Mali lastavić doletje jedne noći do grada i odluči se odmoriti od naporna leta između nogu kraljevića.Kraljević ispriča lastaviću svoju životnu priču,priču o sreći i obilju,ali i svoju tugu otkako je kao kip spoznao svu bijedu i siromaštvo građana. Kraljević zamoli lastavića da mu pomogne u njegovoj nakani da pomogne siromašne.Iako je bilo već prilično hladno lastavić odluči ostati i pomoći.Najprije je skinuo rubin sa mača,a potom jedan pa drugi safir i kraljević je oslijepio.Kraljević za to nije mario.Bio je sretan što je pomogao onima kojima je pomoć bila najpotrebnija.Vidjevši ga tako slijepa lastavić odluči ostati uz kraljevića.Letio je po cijelom gradu i pričao kraljeviću o siromaštvu građana.Tada ga kraljević zamoli da skine sa njega listić po listić zlata i odnese ih sirotinji.Pao je prvi snijeg i lastavić osjeti da će umrijeti.Poljubi kraljevića i lastavić pade mrtav. Sutradan gradonačelnik naredi da se kip kraljevića skine sa stupa i pretali u talionici u novi kip.Olovno srce kraljevića nije se rastalilo i baciše ga na smetlište.Palo je tik do mrtvog lastavića pa Bog reče anđelu da će ptica zauvijek pjevati u njegovom Rajskom vrtu,a kraljević će ga zauvijek slaviti.

Dobriša Cesarić: Pjesme

DOBRIŠA CESARIĆ:PJESME

Bilješke o piscu:

Dobriša Cesarić rodio se 10. 1. 1902. godine u Slavonskoj Požegi,
a umro 18. 12. 1980. godine u Zagrebu. Studirao je na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu. Pisao je lirske pjesme i pjesme u prozi.
Napisao je zbirke pjesama: Lirika, Osvjetljeni put, Goli časovi,
Spasena svjetla, Izabrani stihovi, Knjiga prepjeva, Proljeće koje nije moje,
Izabrane pjesme, Slap, Voćka poslije kiše i Pjesme.
Dobriša Cesarić je jedan od naših najvećih pjesnika.



Mrtvac
Skupina poluglasnih ljudi
Kraj odra stoji. Titra plam
Visoko rabuktalih svijeća,
Al u tom skupu on je sam.

Na prozorima sunce sja.
Treperi. Ali nema moći
Da baci ma i jedan trak
U tamu beskrajne mu noći.

Govor i jecanje i plač
Tišina su njegovom uhu
Životu uzet, on tek šuti,
Tajanstven u svom crnom ruhu.

Oko njega mirišu ruže.
On leži smiren, kao svet.
Ne osjeća ih. Njihov miris
Ne dopire u njegov svijet.

O pjesmi:
- Tema: Život poslije smrti
- Motivi: Pogreb, tišina, ništavilo
- Rima: Paralelna
Ritam: Usporen
Pjesničke figure:
– epiteti („visoko razbuktale svijeće“)
– metafore („govor i jecanje i plač tišina su njegovom uhu“)

Dojam o pjesmi:
Ova pjesma mi se sviđa, iako je tužna. U meni je pobudila osjećaj tuge.
Navela me je na razmišljanje o životu poslije smrti.



SLAP
Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem žnači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.

Dojam o pjesmi:
Lirika Dobriše Cesarić je jednostavna, čista i jasna, snažna, duboko
misona i ljudski topla. Iz nje sja vječita svjetlost i nada u ljudsku dobrotu.
Cesarićeva je poezija duboko osjećajna i humana, govori čovjeku i o
čovjeku, a Cesarićevi dožljivaji prirode su čisti i snažni. Pjesnički izraz je
bogato izražajan i prirodan. Pjesnik ima osjećaja za socijalne teme, bijedu
i nepravdu. Zaokupljen je pitanjem smisla života, vezom čovjeka i prirode.
S malo riječi pjesnik oživljuje slike iz prirode i grada ili izražava najdublja
osjećanja.

Sadržajna analiza:
Pjesnik je uzeo motiv slapa da dočara trajanje života, postavi pitanje što u
njem znači pojedini čovjek i pokuša na njega odgovoriti. Motiv slapa i kapi
u pjesmi imaju preneseno značenje – slap predstavlja život, čovječanstvo,
zajednicu, a kap pojedinca.

Stilska i strukturalna analiza:
Pjesnik se služi akustičkom slikom i ritmom riječi “Teče i teče, teče jedan
slap” da izreče misao kako život traje i traje (ponavljanje glagola “teče”).
Vizualna slika “Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dršće u hiljadu
šara” kazuje nam da kao što kapi u slapu zajedno stvaraju igru svjetla i
boja, tako i pojedinci doprinose svojim djelima boljem i ljepšem životu.
Pjesnik postavlja pitanje “Što u njem znači moja mala kap?” – Što znači
jedan čovjek? Epitet uz imenicu kap (“moja mala kap”) kazuje da jedan
čovjek sam za sebe ne znači puno. I daje odgovor “Taj san u slapu da bi
mogo sjati i moja kaplja ga pomaže tkati.” – Svaki pojedinac daje neki
svoj doprinos zajednici.

Pjesma se sastoji od 3 kitice. Kitice imaju po 2 strofe sa 10 slogova. Rima
pjesme je parna. Pomoću običnih, jednostavnih riječi pjesnik postiže
skald, ljepotu i misaonost pjesme.



TIHO, O TIHO GOVORI MI JESEN
Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada snježi, spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama.

Dojam o pjesmi:
Pjesma je nježna i osjećajna, pomalo sjetna, ali ne i tužna, iako pjeva o
jeseni i zimi. Bez puno pjesničkih ukrasa, s pjesmom od samo pet stihova,
pjesnik postiže pravi jesensko – zimski ugođaj.
Sadržajna analiza:
Ovo je pjesma tišine, smirenja i jesenskog – zimskog ugođaja.

Stilska i strukturalna analiza:

Jesen ima svoje zvukove “šuštanje lišća” i “šapat kiše”. Pjesnik osluškuje
te zvukove i dočarava nam ih korištenjem onomatopeje. Zatim sve utihne,
smiruje se i spušta se tama. Samo se pahuljice bijele i donose s neba mir i
tišinu. Najjednostavnijim riječima pjesnik postiže vizualnu i akustičnu sliku
zime “I kada snježi, a spušta se tama, U pahuljama tišina je sama.”
Prvi stih se ne rimuje s ostalima – najvljuje kako to jesen “govori”.
Ostali stihovi imaju parnu



Oblak
Mjesto radnje: Nebo
Vrijeme radnje: Predvečerje – “U predvečerje, izneneda…”
Tema: Oblak
Rima: Iznenada – grada
Likovi: Oblak, vjetar

Kratki sadržaj:
U ovoj pjesmi opisuje se jedno predvečerje kada se na nebu pojavio
oblak. Vjetar sa visine ga je njihao, s njime se igrao. Tako jako se okretao
po zraku da su ljudi čak gledali njegovu lijepu igru na nebu. Tako dugo se
igrao dok ga jednom vjetar nije samo raznio.

Naljepša kitica:
“I plovio je sve to više,
Ko da se kani dić do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.“

Ta mi je kitica najjepša zato što je najljepše opisano kako se vjetar igra sa
oblakom i kako ga na kraju raznese.



Mrvta luka

Mjesto radnje: Luka – ”… ima jedna mrtva luka…”
Vrijeme radnje: Jutro
Tema: Mrtvi brodovi koji se boje plovidbe
Rima: brodi – vodi
boje – stoje
sreću – meću
Likovi: Brodovi, ćuk

Najljepša kitica:

“I tako u snovima gledaju sreću,
A plovit se boje.
Na jarbole šarene zastave meću
I – stoje.“



Prazan život
Mjesto radnje: Ulica
Tema: Život
Rima: licima – vidicima
presiti – desiti
dolaze – prolaze
mukama – rukama
Likovi: Netko tko ima težak život i želi nekamo pobjeći

Kratki sadržaj:
U ovoj pjesmici je pisac opisao težak život ljudi koji žele nekamo pobjeći,
oni čekaju neko čudo a to čudo im ne želi doći.

Najljepša kitica:

“O, mi smo toga presiti.
Pobjeći, pobjeć nekamo!
Mi čudo čekamo,
A neće nam se desiti.“



Voćka poslije kiše
Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I bliješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.

Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet kao prvo,
Obično, jadno, malo drvo.

Ovo je kratka lirska pejzažna pjesma. Rima je parna.
Tema pjesme je ponovno rađanje, bilo voćke bilo nekog drugog živog bića.

U spomen Sergeju Jesenjinu
Između ljudi što pjevaju život
I grabe užitke iz noći i vina,
Ima ih koji padajuć rastu,
Padajuć rastu kao lavina.

Njihova duša gasne i gasne,
Da sto puta jače u pjesmama sine,
A njihov put je čist i bijel
Kao snježni put lavine.

Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je abcb.
U pjesmi se pojavljuju poredbe (Padajući rastu kao lavina;
A njihov put je čist i bijel Kao sniježni put lavine).
Tema pjesme je život pjesnika Sergeja Jesenjina koji je u potpunosti
žrtvovao svoj život i svoje zdravlje, zato što je to bio njegov način
dolaženja do inspiracije.



Shelley
Kadikad, u kasni sat,
Tajanstven dar mi bude dat,
I slušam šumne razgovore
Sa vjetrom što ih vodi more.

Na vrućem čelu u taj mah
Osjetim cijelog svijeta dah.
Trepere zvijezde u visini,
I njihov sjas me sretnim čini.

Prolazi noć. Ja lutam sam.
O, kom da ovaj zanos dam?
Ja živim njime, u njem bdim.
Da plačem? Pišem? Što ću s njim?

Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je parna.
U pjesmi se pojavljuju metafore (Tajanstven dar mi bude dat – pjesnik
dobiva inspiraciju; I slušam šumne razgovore Sa vjetrom što ih vodi
more. – Pjesnik čuje neke čudne šumove koji ga podsjećaju na razgovor
likova u nekoj njegovoj pjesmi; O, kome da ovaj zanos dam? – pjesnik
ne zna u koju bi pjesmu pretočio inspiraciju).
Tema ove pjesme je inspiracija koja je piscu došla u kasne noćne sate.



Predjesenji dan
Već nema sunce starog žara,
Al dan je nasmješen i vedar.
Bez Posla i ne vičuć više
Posljednji prođe sladoledar.

Tumara bijeli čovjek ljeta
Po gradu, nevesela lica.
Kadikad padne žuti list
Pred kotač njegovih kolica.

To javlja jesen, da je tu,
I zemlja čeka prvu kišu,
A kestenjari -ti uglari-
Prašinu ljeta s peći brišu.

Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je abcb. U pjesmi se pojavljuje
personifikacija (Al dan je nasmiješen i vedar; To javlja jesen, da je tu).
Tema pjesme je preobrazba iz ljeta u jesen i zimu.

srijeda, 16. prosinca 2009.

Ivan Kušan: Koko u Parizu

Ivan Kušan: Koko u Parizu

Bilješka o piscu:
Ivan Kušan, književnik i prevoditelj, rođen je 1933.godine u Sarajevu.1939.godine se seli u Zagreb, gdje je završio osnovnu i srednju školu i diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti. Najpoznatija djela su mu:Koko u Parizu, Domaća zadaća, Lažeš, Melita, Koko i duhovi, Uzbuna na Zelenom Vrhu, Zagonetni dječak i Strašni kauboj.

Bilješke tijekom čitanja:
trinaestogodišnji Ratko Milić, zvan Koko, Zlatko Brnčić, Zlatkov ujak(Pokle), Marie Clever, Alles Worson, Marcel Clever, Nikolas Somais, Katsarida, papagaj Cesar, Maurice, Frederic, Charles, Jean, Michael, pisac
-Koko i njegov prijatelj Zlatko spremaju se u Pariz u goste Zlatkovu ujaku, slikaru Poklepoviću, zvanom Pokle
-Koko uči francuski jezik
-Zlatko plaši Koka da se u Parizu otimaju dječaci njihovih godina, svuda vrebaju snajperisti, bogalji imaju ugrađene strojnice, slijepci pucaju po prolaznicima
-Koko sav prestrašen od Zlatkovih priča, ipak sretno sa Zlatkom dolazi u Pariz
-slikar Poklepović, zvani Pokle odvodi ih u svoj čudan stan i pokazuje sliku Mona Lize
-Marie Clever, kći poznatog francuskog novinara Marcela Clevera, ljuta je na tatu što je nije poveo sa sobom k režiseru Worsonu koji je u Parizu snimao film o krađi Mona Lize
-Nikolas Somais želi svom slijedećem brodu dati ime Mona Liza po čuvenoj slici
-Katsarida Somais, prijatelj Marie Clever
-Koko bježi za lopovima u crvenom automobilu
-Jean i Michel otimaju Koka
-Zlatko uzima sliku Mona Lize kako bi je dao u zamjenu za Koka
-Jean i Michel otimaju Zlatka i sliku
-za sliku Mona Lize Jean i Michel traže 10 milijuna franaka od gospodina Somaisa
-Koko i Zlatko, zajedno sa slikarom, pobjegnu autobusom
-Marie Clever i Katsarida Somais prate Koka i Zlatka
-bogalj(pisac Kušan) razgovara sa slikarom Poklepovićem
-slika Mona Lize nije orginal
-Charles i Frederic traže sliku kod gospodina Somaisa
-Jean, Michel i gospodin Alles Worson kod gospodina Somaisa
-zajednički susret sviju kod gospodina Somaisa i spoznaja da nitko nije "pravi lopov"
-Koko odlazi stepenicama do prijatelja i trči, trči beskonačno trči
-Koko se probudi jer to je bio san i odluči sanjati što više tako lijepih snova

Dojam djela:
Roman Koko u Parizu mi se sviđa zato što je u njemu opisan san dječaka Koka.Koko sanja da se nalazi u Parizu sa prijateljem Zlatkom, da je Mona Liza ukradena, no ipak se na kraju probudi i dozna da mu je to san.Knjiga je i vrlo smiješna i pomalo napeta.


Sadržaj:
Na početku romana saznajemo da Koko s prijateljem Zlatkom putuje u Pariz, gdje živi Zlatkov ujak Poklepović, slikar kojeg Francuzi zovu Pokle.Prije odlaska u Pariz, Zlatko, koji je već bio u Parizu, pričao je Koku strašne priče o Parizu, pa ga je zastrašio.Prestrašen Koko ipak s Zlatkom sretno avionom dolazi u Pariz gdje ih dočekuje Zlatkov ujak slikar Poklepović.
Slikar Koka i Zlatka odvodi u svoj skroman stan, gdje im pokazuje čuvenu sliku Mona Lize.Prvi izlazak u Parizu bio je u brijačnicu, iako je Koko htio vidjeti poznate znamenitosti grada Pariza.Koko je primjetio neke nepoznate osobe koje bježe preko terase u crvenom automobilu pa ih je pratio, ali se nažalost izgubio.Dječaci Jean i Michel željni avanture otmu Koka misleći za njega dobiti otkupninu.Koko im je rekao da je siromašan i spomenuo je sliku Mona Lize.Jean i Michel traže od Zlatka da im za otkup Koka donese sliku.Zlatko je donio sliku, ali su i njega oteli.Koko i Zlatko uspiju pobjeći otmičarima noseći sa sobom sliku.Djevojčica Marie Clevere, kći poznatog novinara i njezin prijatelj Katsarida Somais, sin bogatog brodovlasnika, prate Koka i Zlatka.Katsarida je smatrao da njegov otac želi na svome brodu imati sliku Mona Lize, a Marie je iz očevih članaka saznala da je slika nestala.Slikar Pokle trebao je sliku donijeti na snimanje filma "Slika za milijardu", ali kako je slika nestala, on se htio baciti s Eifelovog tornja.
U potrazi za slikom Mona Lize svaki od likova odlazi najprije u stan slikara Poklea, a nakon toga u stan gospodina Somaisa, gdje svatko iznosi svoj razlog zbog čega je htio tu čuvenu sliku.Zajednički prijatelj, bivši bogalj, želio je razgovarati s Kokom, pa je on trčao beskrajnim stepenicama i probudio se.To je u stvari bio san dječaka Koka koji je pod utjecajem Zlatkovih priča bio jako uzbuđen i prestrašen,
uhvatila ga je groznica i utonuo je u duboki san"A Koko se pokrije preko glave, pomislivši kako bi možda bilo zgodno da još večeras otputuje na drugu stranu svijeta."

Mjesto i vrijeme radnje:
Mjesto radnje je Pariz, glavni grad Francuske "Ne znaš ti što je Pariz.Ondje svaki dan ima 3000 otmica.
Najviše otimaju dečke naših godina, pogotovo strance."Radnja romana počinje i završava u Zagrebu.
Vrijeme radnje je oko 1970.-1980. kad je kao glumica bila popularna Monica Vitti i glumac Peter O`Toole.
Vrijeme radnje je ljeto.

Tema djela:
Tema djela su dogodovštine dječaka Koka i Zlatka u Parizu.Oni, kao i ostali likovi u romanu, pokušaju saznati gdje je nestala slika Mona LIze.Svi to čine na vrlo zanimljiv i zabavan način.

Ideja djela:
Slika Mona Lize je glavni razlog zbog kojeg su svi likovi u romanu nastojali poput pustolova i kriminalaca doći do te slike i na lak način se obogatiti.



Analiza likova:
Koko, Zlatko, ujak Pokle, Marie Clever, Katsarida Somais, Marcel Clever, Nikolas Somais, Alles Worson,
papagaj Cesar, Maurice, Frederic, Charles, Jean, Michel, pisac Kušan

Koko: trinaestogodišnji dječak iz Zagreba, željan pustolovina, dobar, pravi se važan pred svojim prijateljima, plašljiv, ali to ne želi pokazati, voli da ga smatraju da je hrabar, voli punjenu papriku i stalno je gladan

Zlatko: kokov najbolji prijatelj, pametan, hrabar, puno čita, voli pretjerivati, bistar, snalazi se u svakoj situaciji

Marie Clever: hrabra, snalažljiva, voli špijunske romane i mašta da će postati šrijunka kao Mata Hari

Katsarida Somais:sin bogatog brodovlasnika, bojažljiv, neodlučan, želi postati biciklistički as i svirati električnu gitaru

Književna vrsta:
pustolovni roman

Henryk Sienkiewicz: Kroz pustinju i prašumu

HENRYK SIENKIEWICZ:KROZ PUSTINJU I PRAŠUMU

Bilješke o piscu:
Henryk Sienkiewicz, poljski pisac, rođen 1846. godine. Proputovao je
Europu, ali i Afriku i Ameriku pišući putopise ispunjene nestvarnim i
stvarnim događajima. Poznat je po romanima Kroz pustinju i prašumu,
Ognjem i mačem, Quo vadis? i dr. U romanu Kroz pustinju i prašumu
ispričao je uzbudljivu priču o putovanju dvoje mladih kroz Afriku. Godine
1916. je umro.

Mjesto radnje:
Afrika – Citat: „kako je glas o djeci stigao s one strane Afrike…“

Vrijeme radnje:
19. st. – Citat: „Takav se prorok javio godine 1881.“

Tema:
Putovanje Stasija (Staša) i Nelle (Nele) kroz Afriku.

Kratki sadržaj:
Jednog dana, pošto su očevi otišli na put, dođe Kamis i kaže djeci da su im očevi poručili neka s njim otiđu za njima. Ali Kamis ih je prevario i odveo ih je kod nekih ljudi koji su ih odveli (oteli) Mahdiju. Na putu su prošli kroz pustinju i tamo je Stasio pokušao pobjeći, ali su ga uhvatili i nije uspio. Kada su ih odveli do Mahdija, Stasio nije htio primiti njegovu vjeru, pa ihje poslao na teški put, jer je znao da će djeca umrijeti. Ali naprotiv, Stasio je ubio ljude koji su ih vodili i zajedno sa Nellom, Kalijem i Meom otišli potražiti put kući. U toj prašumi su im se dogodile mnoge stvari: Nella se razbolila, pripitomili su slona, susreli su gosp. Lndea koji im je dao kinina za Nellu i puno oružja. Doputovali su do Kalijevog sela i vodili rat protiv drugog plemena. Poslije tih dogodovština su došli u pustinju gdje su svi skoro umrli od žeđi, ali spasili su ih neki vojnici i odveli ih očevima. Nakon mnogo godina Nalla i Stasio su se vječali i sretno živjeli do kraja svog života.

Analiza likova:
Stasio: Hrabar, umišljen, snalažljiv, voli Nellu, požrtvovan, brižan.

Nella: Mala, plašljiva.

Dojam o djelu:
Ovo djelo mi se svidjelo zato što ima puno događaja i vrlo je zanimljivo.
Opisi prirode su izvrsni.

Božidar Prosenjak: Divlji konj

Božidar Prosenjak:Divlji konj

BILJEŠKE O PISCU
Božidar Prosenjak rođen u Koprivnici 1948 godine. Novinar, urednik, književnik za djecu i odrasle. Objavio je niz proznih, pjesničkih i dramskih priloga u časopisima na radiju i televiziji, kao i dječijim časopisima. Godine 1980 objavio je zbirku pjesama i proze za djecu neobičnoga naslova " A ". U romanu " Divlji konj " na zanimljiv, poučan način prikazuje sudbinu ove plemenite životinje koja je stoljećima čovjekov suputnik i prijatelj.

VRSTA
Dječiji roman

MJESTO RADNJE
Livade, gospodarevo imanje, pašnjaci

VRIJEME RADNJE
Prošlost

TEMA
Život Divljeg konja i problemi s kojima se susreće u životu

OSNOVNA MISAO
Borba nije samo sebi svrha, ona je samo put do da se ostvari cilj.

LIKOVI
Divlji konj, Nera, Zvijezda, mama, tata, stari Bijelac, Šarac, Sivka, Gospodar.

MOJE MIŠLJENJE O DJELU
Roman mi se sviđa jer opisuje život Divljeg konja.

KRATKI SADRŽAJ
Davno, na livadi malo ždrijebe po imenu Divlji konj igralo se sa majkom. Bio je tek rođeno ždrijebe. Živio je u stadu sa majkom i ostalim prijateljima. Volio se igrati, trčati, skakati. Jadnog dana Divlji konj je upoznao svog oca. Puno su pričali o zakonu kojeg se svi trebaju držati. Tu noć stado su napali vukovi. Predvodnik je poslao oca od Divljeg konja da se ide baciti. Te noći je i poginuo. Poginuo je hrabro. Nakon tog događaja Divlji konj je otišao. Upoznao je starog Bijelca koji mu je rekao neka ode na gospodarevo imanje gdje je nekoć bio i on. Divlji konj ga je poslušao i otišao. Na gospodarevu imanju upoznao je prekrasnu Neru i u nju se zaljubio. Ali, jednog dana na imanje je došao prijatelj od Divljeg konja i rekao da su stado napali vukovi i sve poklali. Kad je Divlji konj došao vidio je majku i starog Bijelca kako leže nepomični. Od strahote brzo je pobjego na imanje. Tamo je našao Neru, Šarca i njegovo ždrijebe. Divlji konj se tada prvi put osjećao prevarenim, ali njegova tuga nije dugo trajala. Upoznao je preljepu Zvijezdu i ponovno se zaljubio,ali Divljem konju je bilo dosta svega . Odlučio je otići. Lutajući pašnjacima uhvatile su ga konjokradice. Odveli su ga u podzemne podrume gdj je morao vući rude. Tamo je sreo Neru i sve joj oprostio, ali se nije zaljubio. Mnogo puta je sanjario o izlasku iz te rupe. Jednog dana san mu se ostvario. Gospodin je došao po njih i sve ih odveo na imanje. Na imanju ga je čekala Zvijezda sa njihovim malim ždrijebetom malo Cezom. Na imanju su vježbali plesati te osvajali prva mjesta ko iz šale. Divlji konj je doživio duboku starost i iznemoglost te mu je Gospodar pomogao da se više ne muči. Gledao je kako Gospodar kopa jamu za njega i vidio suze u Gospodarevim očima. Kada je bljesnuo plamen iz Gospodareve puške, osjetio je kako se njegov duh odvaja od tijela i diže u nebo gdje ga je dočekao stari Bijelac. Otišao je sa ovoga svijeta kao hrabar i ponosan konj.

OPIS LIKOVA

Divlji konj - Gospodarev ljubimac. Gospodar bi ga uvijek spašavao. Bio je uporan i hrabar, pravedan i pošten, drugima daje puno ljubavi te je uvijek spreman pomoći. Želja za slobodom dovodila ga je do nevolja. Borio se protiv zakona ali poslije shvaća da je Zakon i te kako važan u životu. Želio je postati predvodnikom kako bi uspostavio novi Zakon pravedan za sve.

Nera - Sebična, tvrdoglava, na neki način drska, lijena i pokvarena mlada kobila u koju se Divlji konj bio zaljubio, te su se zbog nje Divlji konj i Šarac posvađali

Zvijezda - bila je najljepša kobila. Naizgled je bila krhka i slaba ali je imala snažan duh. Bila je zaljubljena u Divljeg konja

Stari Bijelac - mudar, dosjetljiv, daje savjet Divljem konju

Šarac - Karakterom je vrlo sličan Divljem konju. Isprva se činio dobar, ali poslije postaje sve bezobrazniji

Gospodar - dobar, plemenit i ponekad grub.

JEZIK I STIL
Roman je napisan u prvom licu na hrvatskom književnim jeziku- štokavskom narječju i ijekavskom izgovoru. Jezik je jednostavan i čitamo ga s lakoćom. Roman je pun poruka i lijepih misli. U romanu ima i mnogo aforizama koje Divljem konju govori njegov otac (dok je još bio živ) ili očev glas. Neprekidno se prikazuje borba između dobra i zla. Ponašanje tih životinja, mogli bi usporediti s ponašanjem ljudi. Likovi su personificirani (imaju sve ljudske osobine).

Vjenceslav Novak: Iz velegradskog podzemlja

Vjenceslav Novak: Iz velegradskog podzemlja


Bilješke o piscu:
Vjenceslav Novak rođen je 1859. god. u Senju. Gimnaziju je pohađao u Senju i Gospiću. U Učiteljsku školu je išao u u Zagrebu. Kasnije je nastavio muzičke studije u Pragu. Službovao je kao profesof muzike na Učiteljskoj školi u Zagrebu. Vjenceslav Novak je jedan od prvih pisaca u Hrvatskoj književnosti koji je u svojim djelima počeo slikati probleme društvenih nepravdi i nevolja koje su pogađle mali svijet seljačke sirotinje,siromašnih otoka i intelektualaca koje opisuje s dubokim suosječanjem. Napisao je sedam romana i oko stotinu pripovijedaka. Romani su mu: “Pod Nehajem”m “Poslijednji Stipančić”, “Dva svijeta”, “Zapreke”, “Pavao segata” i “Tito Dorčić”. Važnije pripovjetke su mu: “Podgorske pripovjetke”, “U Glib”, “Majstor Adam”, “Iz velegradskog podzemlja” i dr. Vjenceslav Novak umro je 1905. g. u Zagrebu.

Tema:
Težina života u siromašnoj obitelji.

Osnovna misao:
Neke loše navike mogu nam promijeniti život.

Kratki sadržaj:
Padao je snijeg i bilo je hladno, a neki je čovjek sjedio nepomično na klupi na Iličkom trgu. Gledao je Mika jednog pijanog Slovaka. Slovak je par puta pao potrbuške i nije se mogao dići pa je trebao pomoć stražara da bi otišao kući. Zamišljeno gledajući, Mika se sjetio onog što je doživio zbog pijanstva. Mika i Jankić su ispilili i nacijepali jednom čovjeku drva i dobili za to 5 kruna. Odmah su otišli u gostionicu i popili dvije litre, pa zatim, tri, četiri. Tada je Mika pomislio da bi mogli poći kući, ali Jankić je još želio piti. No kada su ispili još pola litre, ali ni to nije bilo dovoljno pa su pili i pili… U razgovoru uz piće Mika je hvalio svoju djevojčicu Evicu. Na poziv stražara krčma se ispraznila, a Mika i Jankić su pošli kući. Mika je putem razmišljao što će li mu žena reći. Dali će ga psovati?! Skupio je hrabrosti i ušao u kuću. Kako je zamislio tako je i bilo. Žena ga je psovala, a on onako pijan uhvatio Evicu i pretuče je. Žena istrgne Evicu iz ruku pijanog muža, a on padne na krevet i zaspe. Ujutro kada se probudio, žena mu je rekla da je pretukao Evicu. Mika bez ženinog saznanja ode u Evičinu sobu. Evici je iz usta neprestano curila krv i nije mogla jesti i piti. Mika je sijeo pokraj nje i počeo joj tepati, te joj darovao kutiju sa slatkišima. Sutradan je Mika otišao na posao i nije se želio vratiti kući i čuti što je Evici rekao liječnik. Hodao je ulicama i susreo svoga sina koji mu je rekao da je Evici vrlo loše. Kada se smračilo, žena je krenula tražiti Miku. Vidjela ga je kako šeće te je otišla do njega i tužno mu izjavila: “Preminula je”. Mika je stajao nepomično. Žena ga je pozivala u kuću uvjeravajući ga da nije on kriv jer je bio pijan. Vrativši se kući nije više bilo isto. Nije bilo djevojčice Evice i tek je tada shvatio da pijanstvo nije bilo toga vrijedno.

Analiza likova:

Mika
Mika je prosječan radnik niže klase. Imao je vrlo nisku plaću kojom je jedva mogao nahraniti obitelj. On je na svijetu najviše volio dvije stvari: svoju malu kćer Evicu i alkohol. Evica mu je bila jedini razlog zbog kojega je uopće živio i kojoj se svake večeri vraćao. S pićem je pokušavao zaboraviti svoj mizeran život. On se tako, nakon noći pijančenja, vraćao u taj mali podrum i puštao piću da govori umjesto njega. Bio je zaslijepljen pićem koje je njime upravljalo. Tukao je sinove i ženu, sve dok nije digao ruku na pogrešnu žrtvu – na malu Evicu. Tek je njezina tragična smrt navela Miku da spozna kako je okrutan i surov čovjek. Tek uz pomoć svoje žene Mika se sjeti da ne postoji samo mala Evica, već da ima još dva sina koji su svaki dan u skrbi za njega i nije im svejedno.


Lucija
Lucija je bila Mikina žena. Bila je dobra i osjećajna. Voljela je svoju djecu i muža. Znala je da je volio Evicu više od svega i da kada se vrati navečer pijan to nije on, i oprostila mu je ono što je učinio svojoj kćerki. Također je znala da je on vrlo brižan otac, ali da se boji osjećati pokorno i poslušno. Tješila je Miku koliko god je mogla i njen glas je bio pun ljubavi i razumijevanja. Ljubav između njih dvoje i cijele obitelji pomogla im je da krenu dalje živjeti usprkos toj nesreći.

Evica
Evica je bila mala slabašna djevojčica. Usprkos tome svi su je voljeli. Bila je pametna i dobra. Uvijek bi znala da će, kad je tata pijan, dobiti slatkiše ili tako nešto. Pošto je bila slabašna i imala probleme jednostavno nije mogla preživjeti očeve batine. I na kraju je, ni kriva ni dužna, u jadu i bijedi, izgubila svoj život.

Dojam o djelu:

Djelo me jako dojmilo. Mnogi ljudi su na ovaj način izgubili svoje najmilije. Djelo je poučno i zanimljivo, a iako je vrlo kratko, govori nam kako samo jedan trenutak može promijeniti cijeli život.

Dinko Šimunović: Duga

DINKO ŠIMUNOVIĆ:DUGA


Bilješke o piscu:
Dinko Šimunović rođen je 1. rujna 1873. u Kninu. Otac mu je bio učitelj koji je zbog svog posla često premještan, tako da je Dinko svoje djetinjstvo proveo u Koljanima i Kijevu u Dalmatinskoj Zagori. Učiteljsku školu završio je u Arbanasima kraj Zadra. Kao učitelj službovao je niz godina po selima Dalmatinske Zagore, 1909. g. premješten je u Split gdje je radio kao nastavnik u Obrtnoj školi u Splitu. 1929. g. peselio se u Zagreb u kojem je i umro 1933. god. Najpoznatija djela su mu Duga, Mrkodol, Sa Krke i Cetine, Tuđinac, Đeran, Porodica Vinčić, Mladi dani i Mladost.

Mjesto radnje:
Radnja se odvija u mjestašcu Čardaci, u dolini rijeke Glibuše,
brežuljkastom polju Lug i Marčinkovoj glavici.

Vrijeme radnje:
Vrijeme radnje je kasno ljeto: "toga je ljeta sunce neobično dugo i žarko sipalo sjaj na Čardake i Lug." rana jesen: "ljudi ne pamte tako obilne i rodne jeseni."

Tema:
Tragična smrt djevojčice Srne kojoj roditelji ne dozvoljavaju da se igra,
trči i pjeva, a što je ona jako željela. Njezina želja da bude dječak i da sve radi što zaželi odveli su je u smrt.

Ideja:
Roditelji bi trebali dozvoliti djeci da se igraju i uživaju u svojoj mladosti i razigranosti, a ne im sve zabranjivati i slušati što će drugi reći i zamjeriti.

Bilješke tijekom čitanja:
- Brunhilda zvana Srna, mama Emilija Serdar i otac Janko Serdar
- Sviđa mi se kako je slikovito opisana dolina kroz koju teče rijeka
Glibuša, osjeća se miris trave i cvijeća, čuje se pjev ptica, a sunčeve
zrake obasjavaju taj prekrasan kraj
- Lijepo je opisan lik Srne kao djevojčice vitke i visoke, prekrasne kose,
lijepog glasa, vesele i razigrane
- Srna žali što nije dječak jer bi se tada mogla igrati, jahati, penjati po
drveću, trčati kao što rade dječaci
- Posjet udovici Klari i radost Srne što može trčati i skakati po Marčinkovoj
glavici
- Upoznavanje Save i tužna priča o njezinom životu
- Sava govori kako je čula da ako djevojčica prođe ispod duge postane
dječak
- Odluka Srne da potrči ispod duge, ali nažalost ona se izgubila u močvari i
utopila
- Jako mi je žao njezinih roditelja što su ostali bez svoje jedinice

Kratki sadržaj:
Mjestašce Čardaci smjestilo se na obroncima brda ispod zapuštene stare tvrđave. U dolini je tekla rijeka Glibuša oko koje su bile prekrasne livade i polja. Tamo je živjela mala obitelj Serdar, mama Emilija, tata Janko i njihova desetogodišnja djevojčica Brunhilda. Djevojčica je bila lijepa, vitka i visoka, voljela je skakati i trčati, pa su je ljudi nazvali Srna jer je zbog svoje živahnosti i gipkog tijela podsjećala na srnu. Neizmjerno se voljela izgrati, skakati, jahati, penjati se i plivati kao što to rade dječaci iz njezinog kraja. Satima je znala gledati njihovu igru u dolini rijeke Glibuše i poželjela je biti dječak. Njezini roditelji su bili dobri, ali previše ozbiljni i dostojanstveni, tako da nisu razumijeli Srnu i njezinu želju za igrom. Naprotiv, morala je uvijek biti mirna, pristojna, nije smjela jesti što je htjela već je morala paziti na sve i slušati roditelje. Srna se veselila posjetu udovici Klari jer je tada mogla skakati i trčati koliko je htjela po Marčinkovoj glavici. Dok su roditelji bili zauzeti razgledavanjem vinograda, Klara i srna su otišle Savi. Sava je bila sirota žena bez šaka koje joj je kao djetetu pojela svinja. I pored tih nedostataka, ona je bila izvrsna vezilja. Živjela je kratko vrijeme u gradu gdje se udala i rodila kćer, ali zbog okrutnosti muža i njegovog iskorištavanja, vratila se u svoj kraj. Udovica Klara i Srna su pažljivo slušale ispovijest Save koja je na nebu primjetila dugu i rekla kako je čula da ako djevojčica potrči ispod duge, pretvorit će se u dječaka. Srna je malo razmišljala i odlučila potrčati ispod duge jer bi se nakon što se pretvori u dječaka mogla igrati koliko želi. Tako je otrčala po livadi i skrenula prema mrtvom jezeru, stalno gledajući gdje je duga. Mrtvo jezero je bila zapuštena močvara obrasla biljem iz kojeg jadna Srna nije mogla izaći, pa se utopila. Nakon pet dana su je pronašli mrtvu. Njezini roditelji nisu mogli preboljeti smrt svoje jedinice pa su se odselili u tvrđavu iznad Čardaka i sa njezinih se bedema bacili u rijeku Glibušu.

Analiza likova:
Srna - Brunhilda
Vesela, razigrana, živahna djevojčica koja voli prirodu i igru u njoj.
Zabranjeno joj je da se igra i uživa u svojoj mladosti jer djevojčice
moraju biti uredne, dobre, poslušne i uzornog ponašanja.

Mama Emilija i tata Janko
Strogi roditelji, uvijek ozbiljni i dostojanstveni koji, i pored velike ljubavi
prema Srni, jako paze na svoj ugled u društvu.

Sava
Siromašna, vrijedna i poštena djevojka koja zbog svojeg izgleda tj. zbog
toga što nema svoje šake jako pati i izbjegava ljude.

Dojam o djelu:
Pripovijetka mi se sviđa jer je u njoj opisan dio života jedne djevojčice malo mlađe od mene. Lijepo je opisana priroda kao i lik djevojčice Srne. Žao mi je što nije smjela ništa raditi što je toliko voljela i željela. Kraj priče je jako tužan zbog prerane smrti Srne i tragičnog kraja njenih roditelja.

Damir Miloš: Bijeli klaun

Damir Miloš:Bijeli klaun,

Bilješke o piscu:
Damir Miloš rođen je 1954. godine u Opatiji. Objavljivao je drame, prozne, esejističke i teorijske tekstove, knjige i priručnike o jedrenju. Prozne knjige: Bijeli klaun, Zoe, Kapetanov dnevnik, Nabukodonozor, jedriličarski brevijar Pod jedriljem krstača.

Kratki sadržaj:
Dječak živi u cirkusu. Njegovi roditelji su klaunovi i nastupaju u cirkusu, zajedno sa mađioničarima, krotiteljima itd. Jednog dana, kad je imao sedam godina, saznao je da ne razlikuje boje. On je sve vidio u tonovima sive i crne boje. Jednog dana je šetao šumom i susreo slijepog starca. Starac mu je u nekoliko mjeseci pomagao pronaći boje. Dugim razgovorima pronalazili su osnovne boje; plava, zelena, crvena, bijela…

U dječakovim snovima se stalno pojavljivao jedan zeleni zmaj koji se volio tući, bio je naporan, ali ga je dječak ipak volio. Dječak se zaljubio u krotiteljevu kćer. Jednog dana tigar je ugrizao njegovu ljubav pa je ona bila nekoliko dana u bolnici. Dječak ju je nekoliko dana posjećivao, nosio joj cvijeće… Kad su se jednog dana klaunovi u cirkusu posvađali, dječak je imao zadaću da radi u cirkusu. Njegovi roditelji su ga svakodnevno pripremali za predstave. Dječak je stalno bio obučen u bijeli kostim, a i lice mu je bilo namazano bijelom bojom. Nije volio da mu se ljudi smiju pa je nakon treće predstave prestao raditi u cirkusu. Jednog je dana obukao bijeli kostim, lice je namazao bijelom bojom i krenuo u svijet. Stigao je do kamena gdje su on i starac obično razgovarali. Starca je čekao tri dana, ali njega nije bilo. Iz svoga kovčega je uzeo plavu boju i nacrtao je duboku plavu suzu na svom licu.

Likovi:
Bijeli klaun (dječak), mama, tata, klaunovi, starac, krotitelj tigrova, krotiteljeva kćer, direktor šatora, učiteljica, gledatelji.

Analiza likova:
Bijeli klaun (dječak) Ne razlikuje boje, živi u siromašnoj obitelji klaunova, marljiv, uporan, brižljiv, dobra srca i duše, ne voli se svađati, ne voli kad mu se ljudi smiju…

Starac
Slijep, voli djecu, voli pričati priče, pomagati drugim ljudima, dobra srca i duše…

Tagovi: Bijeli klaun, Damir Miloš, lektire, lektira